1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 17

No a va seli je se vrieda se roznieslo a je z toga bilo nek veselo med ljudi. Nek hlapci su se načas stricu Jozi radši vigibali. Nek su se presvidočili, da su stric Joza uvierovali tomu, da su ta nihov vuoz predsa nek morali ur pred tim drugi hlapci, za nugav k stricu Ivi preliegnut. Tako su se nakonac si udobrili.

Drugi kamaradi podguraženi vinuom, su zopet va drugom stani, kade su imali dvi divičice, dokazali takov laglji, kravski vuoz, na dvuori rozibrat. Po tihu su ga vitiegli po kusach až na kalenicu a tamo dali zopet vkup. Takove vsakojačke napade je dokazala rozburačena krv, va gla-vach slobuodnich hlapcov propeljat. Drugi dan, je jich to po tuoj uopici, pak aj zamrzilo, da su takovu hlupuost a pracu drugomu vipeljali. Nek va seli se ništ ni dalo na dugo utajit a za čas, je aj ta prava istina, kod uolje nad vuodu višla van. Ale se je se uravnalo, dit aj naši ťaťi su za mlada vsakojačke hlupuosti propeljivali.

Nebo takaj su radi dielali slamieni pir, od hiže divičice, ka je tajila važnu znamuost, k stanu svojiega hlapca. To je se trusila kratja jarčena slama, s čuda plivami promišana.

Nebo takaj pri pierji čihanjí, su radi hlapci trusili ciestičku z odčihanich stupkov pierja. Kad je mrzlo, tako su drugi za nimi to hned kropili s vuodu, da to lipo primrzne a neda se to odmiest a da to bude dugo vidit. Na puodzim, je se po viečerach hodilo turkinjove klase gulit a viezat. Vieti go-spodari, to niebiju sami z nihovu familiju stačili, tako su jim hodili pomagat ti, ča toga ni su imali tuliko. Pri tuom je se zopet se popovidalo, ča je va seli nuovoga. Nerad vzpominam na velike krizove ljieta 1931-1934, kada je se čuda ljudi va seli zadužilo. Su to bile težke lieta a nek ti najtvrdji a najžilaviji, su to bez zadužienja prežili. Najguore je to bilo pruo te, ča su onemotjali a prahali duoktora. Tomu je se moralo drago zaplatit. Gospodarstva ni su bile poistienje, ani ti najubožiji ne. Gmajnska "Občanska záložna", ani "Reifeisenka", ur nikim ubožijim ni chtila piniez posudit. Tako su niki z nuze morali puojt prosit, va Nikišporak, k bogatim židom, da nim posudiju. Židi su posudili, ale najprv su se presvidočili, ča imaju ljudi duoma za bogatstvo. Nerad bi jim krivdiv za tu njihovu ochuotnu službu, ale čuda našich uoferov, je se tim lahko zadužilo. Da ur ani ta kruov nad glavu, nibiv nihov.

Prijevod

U selu se to pročulo i bilo je zbog toga među ljudima veselje.  Samo mladići su strica Jozu neko vrijeme izbjegavali. Dok su se uvjerili da im je stric Joza uvjerio da su kola morali neki drugi mladići prije njih odvući iza ugla ka stricu Ivcu. Na kraju su se svi pomirili.

                Drugi su prijatelji, također malo pijani od vina, uspjeli kod druge kuće, gdje su imali djevojke, razložiti na dvorištu laganija kola za krave. Dijelove su izvukli na krov i tamo su kola ponovno sastavili. Takve razne ideje nastale su u glavama mladića kad su bili pijani. Drugi dan kad su mladići trijeznili, onda im je bilo žao da su učinili ovu glupost. U selu nije bilo moguće nešto tajiti onda je istina izašla na vidjelo ali sve se dovelo u red. Također naši tate radili su u mladosti gluposti.

                Također se često održavala slamnata svadba, od kuće neudane devojke, koja je tajila važan odnos, ka kući njezinog dečka. Put se posipao kraćom slamom od ječama koja je bila pomiješana s korovom.

Također poslije čupanja perja su dječaci sipali na put perje. Kad je smrzavalo, onda su drugi dječaci polijevali put vodom da bi to bolje smrznuo, da se to ne može ukloniti  i da je to dugo vidjeti. U jeseni u večernjim satima išlo se trgati i vezati klasje kukuruza. Bogatiji gospodari s obitelji nisu to sami savladali i išli su pomagati ovi ljudi koji nisu imali toga toliko. Kod toga se razgovaralo što ima novog u selu. Ne volim se sjećati velikih kriznih godina 1931-1945 u kojima se dosta ljudi u selu zadužilo. Bile su to teške godine i samo ti najtvrđi i najuporniji su to preživjeli bez zaduženosti. Najgora situacija je bila za ljude koji su bili bolesni i trebali su liječnika. Liječniku su morali platiti dosta novca. Gospodarstva nisu bila osigurana, ni ta najsiromašnija nisu bila. Mjesna građanska štedionica ni „Reifeisenka“ već nisu htjele ovim najsiromašnijim dignuti kredit. Neki ljudi morali su zbog bijede ići zamoliti Židove u Mikulovu da im posude novac. Židovi su posudili novac ali uvjerili su se kakvu imovinu ljudi imaju. Ne bih je htio kriviti za njihovu susretljivu uslugu ali dosta naših ljudi, koji nisu bili bogati, se zadužilo i ni krov iznad glave nije bio njihov. 


Skip Table of contents

Table of contents

  • 1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 17
Skip Navigation

Navigation

Skip Settings

Settings