1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 6

Imiena naših laptov su bile hrvatske a su bile aj tako v nimških katastralnih knjigah zapisane. Tako su pri seli bile Sťepnice, pri Studienci, Gonjik - 20 metrov široka ciesta kade su jednuč naši praotci gonili blago na pašu na Ciline, Bližnji Štriki, Sriednji Štriki, Davnji Štriki, Vraťke, Stara Gora, Riebar, Dužički pri Ciglienki, Spruošišťa, Dražice, Goranji a luke Izierska, Sievska, Činčka, Zadnji diev, Sridnji diev na Bahnah, pri Roguozi, Ribnjak. Tose svidoči da sme bili dobri Hrvati a kad se zame da sme živili, v tom nimškom muoru, veť nek 400 liet a da nisme va škuoli imali anji jednu uru nauke na našem materinskom jaziku, anji za Česko-slovenske republike ne, tako se muora saki nek čudit, kako sme se mi tako dugo udržali.

Je nek škuoda, da se nam ni, ani va našoj nuovoj, lipoj škuoli ni dostalo učit hrvatske gramatike. Po našem visilienju, su uobe dvi škuole ostale preg 40 ljiet prazne, neviužite. Nuove dicie je bilo malo, tako su je vozili va Drinuovac. Pri tuom je Frielištof bivav brže najvetiem slovanskim kulturnom centrumom celuoga Nikišporskoga kraja.

Takaj drugi spomenik skoro va sredini Frielištofskoga sela na lipuom prazdnuom miesti, blizko silnice, je ostav opušťan. Svojoj ideu, je to pri tuom unikat, ki nima va republike rovnuoga, snad ani va cieloj Evropi, se nieťe najt niemu ravan. Je biv popisan trimi jaziki a je predišav današnje mišlienie o ciele tri generacie. Je to nimi sviduok a je dokazivav sim ljudiem, da muoru puolak siebe spuokojeno živit. Timto mišlieniem, odpira ciestu sim naruodom današněga svita, vstupit va jednu společnu Evropu. Na čelnoj strany je tamo do danas va žuli hrdo hrvatski vitiesano:

Hrvatsko selo, hrvatski ljudi

hrvatski jazik, Hrvat ljubi

Hrvat si

kduo muore reť, da je drugi ništo veť

nek si Ti, neb brat je Tvuoj

od selienja, lieta bruoj. god - 1928

A zarovan pamatka pro naše va vojski upadiene vojake. na bočnuoj strani je bilo vzpominanje česki pisano na livoj bočnuoj strani je bilo vzpominanje nimški pisano.

Prijevod

Imena naših livada bila su hrvatska, tako su bila zapisana također u njemačkim katastralnim knjigama. Onda su bile kod sela Sťepnice, pri Studienci, Gonjik – 20 metara široki put po kojem su naši praoci gonili blago na pašu na Ciline, Bližnji Štriki, Sriednji Štriki, Davnji Štriki, Vraťke, Stara Gora, Riebar, Dužički při Ciglienki, Spruošišťa, Dražice, Goranji i livade Izierska, Sievska, Činčka, Zadnji diev, Sridnji diev na Bahnah, při Roguozi, Ribnjak. To je dokaz da smo bili dobri Hrvati kad smo živjeli u tom njemačkom moru više od 400 godina, da  nismo u školi imali ni jedan sat na našem materinskom jeziku, ni za vrijeme Čehoslovačke, onda se mora svaki čuditi kako smo dugo udržali.

Šteta je da ni u našoj novoj školi nismo imali mogućnost učiti hrvatski gramatiku. Nakon našeg iseljenja su obje naše škole više od 40 godina prazne, neiskorištene.  Nije bilo dosta nove djece, onda su ju vozili u Drnholec.  Usto prije je Frielištof bio najveći slavenski kulturni centar u Mikulovskom kraju.

Također drugi spomenik, gotovo u središtu Frielištofa na lijepom slobodnom mjestu blizu puta, je ostao napušten. Usto je svojom idejom izuzetan, nema u republici drugoga, možda ni u celoj Europi nije sličan. On je bio opisan u trima jezikama i prestignuo je mišljenje triju generacija. To je nijem svjedok koji je dokazivao svim ljudima da mogu pored sebe zadovoljno živjeti. Ovim  je mišljenjem otvarao put svim narodima današnjeg svijeta ući u jednu zajedničku Europu. Na čelnoj strani je tamo do danas u granitu ponosno hrvatski istesano:

Hrvatsko selo, hrvatski ljudi,

hrvatski jezik Hrvat ljubi

Hrvat si

tko može reći da je više,

nego si Ti ili brat tvoj

od seljenja, 1928. godine

I usto je to spomenik za naše pale vojnike u vojni. Na desnoj strani bio je natpis napisan češki, na lijevoj strani je bio napisan njemački.