1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 2

V seli je bilo čuda dobrih gospodarov ki su radi zaplatili da preg zime budu imali dost siena pro svoje krave a konje. Najvet'je se Dinja preljivala z jara kad je se snjig roztaliv a vuoda se prignala. V Dinji su pluli veliki kusi leda ki su skinuli lavku a muost preg Dinje. Vuoda s ledi je se v slaroj Dinji gonila až pod samimi vrti a hlapci su z kraja naskočili na kus leda, z plota vitiegli dasku a ur je se veslovalo. Ni to sevaljek dobro dopalo a mrzla kupielj aj v rubi je nas frižko zagnala dom. To su imali maja frižko ča dielat da nas visliču a nas pod duhnju vtaknu. Se je bilo dobro až su fat'a došli viečer dom a nas s riemenkom pretiegli tako da se to vetkrat nestane. Poslidnju takovu veliku vuodu sam zaživ z jara 1947. Po puovnuoti su ognjogasci trubili a na turmi zvonili alarm. Nuov Preravski drivieni muost je začela velika vuoda odnašat. Hlapi z sela su se rozstupili po razi, na želežnjični muost a lavku preg Dinje a su s haki vitezivali daske a trame. Tako sme zahranili skoro se ča bi drugačije vuoda odniesla. Za dva dni je vuoda v Dinji upala a mi sme mogli dom. Takaj si pametim da je vuoda nikda vistupila stricu Jozi Tomšiču až na dvuor a nikda až nutar v hižu. Oni su tamo spali a pod puostelju je stala vuoda. Až kad su postavili "Vranovsku pfehradu" je to bilo buolje. Velika vuoda je se sada dostavila malo kada, najvet' nek z jara. Aj Jevišovki su rozširili korito a zvišili raze. Od toga časa je selo bilo od velike vuode veffiranjeno. Zato ale luke nisu davale tuliko siena a niki gospodari su je prieorali na lapte. Ja si aj pametim da su niki manji uoteri imali nek 2 ha laptov, si držali 4 kuse goviedjega blaga a su s tim uživili svoju čietvero članu familiju a su pri tom oš z jara uodprodali furu siena pro gmjanske štlere. V lieti 1884 su naši praotci slavili 300 liet od kada su se Hrvati doselili na južnu Moravu.

Prijevod

U selu je bilo mnogo dobrih seljaka koji su rado zaplatili da će imati preko zime dosta sijena za svoje krave i konje. Najviše se Dinja izlijevala na početku proljeća kad se snijeg otopio i voda je stigla. U Dinji su plavali veliki komadi leda koji su srušili brvno i most preko Dinje. Voda s ledom se u staroj Dinji gonila čak pod samim vrtovima i dječaci iz kraja su skakali na komad leda, iz plota su izvukli dasku i već se moglo veslati. Uvijek to nije dobro završilo i hladna kupel u odjeći nas je brzo rastjerala kući. To su imali majke odmah što raditi da bi nas svukle i natjerale pod perinu. Sve je bilo u redu dok nisu stigli navečer kući tate i prebili su nas remenčićem da ne bi se to više dogodilo. Zadnju poplavu sam doživio u proljeću 1947. godine. Poslije ponoći su vatrogasci trubili i na toranju su zvonili uzbunu.   Novi drveni most u Novoj Preravi počela je poplava odnositi. Muškarci iz sela su se razmjestili po brani, na željeznički most i brvno preko Dinje i izvlačili su kukama daske i tramove. Ovako smo spasili sve što bi je inače voda odnijela. Poslije dva dana se voda u Dinji  smirila i mi smo mogli ići kući. Također se sjećam da voda nekad stigla čak na dvor strica Joze Tomšića i nekad je bila čak unutra u kući. Oni su tamo spavali i ispod kreveta je bila voda. Kad su sagradili Vransko umjetno jezero, bilo je to bolje. Poplava je stigla samo ponekad, najviše na početku proljeća. Također u Jevišovki su raširili korito i povišili su brane. Od tog vremena bilo je selo od poplave štićeno. Ali s toga livade nisu davale toliko sijena i neki seljaci su ih preorali na polja. Sjećam se da su neki mali seljaci imali samo 2 hektara polja, imali su četiri komada blaga i time su prehranjivali četveročlanu obitelj i istodobno su još na početku proljeća prodali hrpu sijena za općinske volove. U ljetu 1884. godine su naši praoci slavili 300. godišnjicu kada su se Hrvati doselili na južnu Moravsku. 


Přeskočit: Obsah

Obsah

  • 1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 2
Přeskočit: Navigace

Navigace

Přeskočit: Nastavení