- 1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 1
1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 1
Narodiv sam se puov lieta po prvoj vojski. Virasav sam duoma u mojich rodičov a až do samoga nuťenoga visieljenja sam živiv va Frielištofi. Va seli je bivalo 1201 ljudi, va 312 hyžach.
Rođen sam pola godine nakon prvog svjetskog rata. Odrastao sam kod mojih roditelja i već do iseljenja sam živio u Frelištofu. U selu je živjelo 1201 ljudi u 312 kućama.
Frelištof je bio najveći od sva tri hrvatska sela u južnoj Moravskoj. Naši ljudi su se bavili poljoprivredom, drugih poslova baš nije bilo. Tako su se morali sami brinuti za svoj život. Područje Frelištofa je imalo oko 1200 hektara, s toga je bila jedna trećina livada i pašnjaka i dvije trećine polja.
Tko je došao u Frelištof vlakom, izlazio je iz vlaka upravo pri samoj Dinji. Iz Dinje se voda izlijevala u ljetu čak sedam puta. Oko Dinje je samo nizina i kad su već za vrijeme stare Austrije gradili ovu željeznicu, morali dovesti gotovo dva metra visoku branu da željeznica neće biti pod vodom. Kad je stigla poplava, onda je bilo sve pod vodom i sve je plivalo i bilo je vidjeti samo glave vrba s granama na livadama. Tih je bilo sa svih strana dosta, ni Novu Preravu nije bilo vidjeti. Svaki je gospodar imao jednu časticu ograničenu s jedne strane vrbama. Kad su grane na vrbama visoko izrasle, orezale su se i s granama se kuhalo i u zimi grijalo. Kad je bila poplava, stric Joza Tomšič je na brodu prevozio kante s mlijekom prema željeznici. Također ljude, koji su morali ići u Mikulov, brali na brod. Preploviti se kroz Jevišovku je bilo strašno, voda je tamo brala brod sa sobom i ljudi su se bojali da ih voda odnese čak u Dinju u kojoj to je bilo još gore. Zato je općina navozila k željeznici gotovo dva metra visoki put. U tome nam je pomogla također naša nova Čehoslovačka. Nekada je poplava stigla tako brzo da ljudi nisu uspjeli vratiti na vrijeme s blagom i sa sijenom s livada kući i onda su morali ići po višom putu čak preko Hrušovane. Mnogo puta im je sijeno s vodom otplivao. Ali za to je Dinja naša polja uvijek dobro pognojila i izrasla nam je lijepa i gusta trava koju je bilo teško žeti. Livade blizu sela pripadale su općini i tamo su dijelove prodavali u dražbi domaćim ljudima. Tko je zaplatio, ovaj je dobio dio.