1 SPOMINANJE NA RODNI KRAJ – Bedřich Sič – br. 19

Tako su u nas va seli žili dva židi. Ur vzpominan jajar stric Bondi a drugi stric Ignac Abeles. Ta su virasli uod mlada ur va Frielištofi, tako da su z.nali tri ríči a sakoga su znali svojim jazikom oslovit. Čim mu muoru poslužit. Su prodavali smišani tovar. K tomu pro naše robe aj sakojačke textilne vieci, da nisu prahale pruo nje až va Nikišporak. Mimo njich su bili oš tri smišanim tovarom. Da se buolje uživiju, je jedan pri tuom oš sbirav mliko, drugi je imav puolag oš aj šenkaus. Va seli su bili celkom četiri šenkiri. Tancalo je se nek u dvich. Jedan z njich je patriv gmajni, ta je lamo imala svoju kancelar. Šenkaus je gmajna propachtovala, sevaljek na piet liet va licitacii. Kduo je veť dav, ta je ga dostav. Va drugom, kade je se tancalo su oš imali pri tuom aj manje gospodarstvo, tako da su takaj dobro živili. Četrti je imav pri tuom mesarnju. Kašně je šenkirenje ostaviv, za to da je ur malo ljudi hodilo na pitje. Drugi mesar je muorav takaj mrvu gospodarit za to da ljudi su imali skoro si duoma mimo guskov, pipkov, takaj na zimu pripravenoga najmanje jednoga vikrmenoga praštika, vietji gospodari aj tri až četire.

Pak su bili tri krajači. ti su šili na mieru a oblikali su mlade hlapce. Na vsaki kiritov je jim krajač ušiv nuove rubi. Onda oš nibilo tuliko gotuovich ušitich va kšeftach, tako su se dobro uživili. Takaj tri krajačice sme imali a se su znale lipo ušit našim divičicam obličienje.

Dokle ni došav Baťa tako su imali četiri šveci va seli dost pracje. Oni su znali takaj ušit na mieru, našim robam aj hlapcom. Robam lipe visoke šnierovačke. Čižme su se ur malo dielale, za to da su bile jako drage a su je mogle nek tie bogatie robe nosit.

Hlibe su ljudi piekli duoma, na ciev tajedan sami va hlibovoj pieti. Kašně je se naseliv aj piekar a ljudi su se naučili hodit k njemu. Doniesli su svoju muku a ništo piniez, za pracu doplatili a su imali bar vsaki dan nuovoga upečenuoga hliba a aj drugoga pečienja.

Pak je biv va seli jedan šluosar ki je znav pospravljat se mašine a druge pracje od želiezja. Pri tuom v zimi, kod samouk, su muoljali lipe kipe na platno. Najlibši je biv va Frielištofskoj crikvi z lieta 1920. Tich su namuoljali nikuliko kusuov, aj ja imam jedan na pamatku, ovim su bili, muoj stric Tuome Sičan.

Takaj jedan kolar je se dobro uživiv. Ta je dielav nuove vuoze a spravijav stare kuola od vuozov, nebo nuove uoja a tragače.

Prijevod

U selu su živjela dvojica Židova. Već spominjani jajar stric Bondi i drugi stric Ignac Abeles. Ovaj je izrastao u Frielištofu od mladosti onda je znao sve tri riječi i svakog kupca je pitao u njegovom jeziku čime mu može poslužiti. Prodavao je mješovitu robu i za naše žene također razne tkanine onda nisu morale po njih ići u Mikulov. Osim njegovih dućana bili su ovdje još tri dućane s mješovitom robom. Da bi bolje živjeli, jedan je prikupljao mlijeko, drugi je imao malu konobu. U selu su bile četiri konobe. Plesalo se samo u dvjema od njih. Jedna je pripadala selu, općinsko vijeće je tamo imalo svoj ured. Selo je iznajmivalo konobu uvijek na pet godina u licitaciji. Tko je više ponudio, ovaj ju je osvojio. U drugoj konobi, u kojoj se također plesalo, imalo je gostioničar još malo gospodarstvo onda je također dobro živio. Četvrti gostioničar imao je osim konobe mesnicu. Poslije je konobu zatvorio jer nije bilo dosta mušterija i prostoriju je iznajmio banci Reifeisen i ostala mu je samo mesnica. Drugi mesar morao je osim konobe također malo gospodariti na polju jer su ljudi imali za sebe osim gusaka, kokoši također najmanje jednu svinju za zimu, bogatiji gospodari tri ili četiri svinje.

                U selu su bili tri krojači. Šili su po mjeri i odijevali su uglavnom mlade dječake. Za svako proštenje im je krojač šio nova odijela. Tada još nije bilo toliko konfekcije u dućanima onda su krojači dobro živjeli. Također smo imali tri krojačice, one su znale lijepo odijevati naše djevojke.

                Dok nije došao Baťa, onda su imali četiri postolari dosta posla. Oni su također znali šiti po mjeri našim ženama i dječacima. Ženama su šili lijepe visoke čižme. Ove čižme su se malo proizvodile jer su bile dosta skupe i imale su je samo bogatije žene.

                Ljudi su pekli kruh kod kuće, sami u peći za kruh za čitav tjedan. Kasnije se naselio pekar i ljudi su počeli nakupovati kod njega. Donesli su mu brašno i neki novac, za rad su mu zaplatili i imali su naprimjer svaki dan svježi krug i drugo pecivo.

                U selu je bio također jedan mehanički bravar koji je znao popravljati strojeve i druge radove sa željezom. Osim toga je u zimi, kao samouk, slikao lijepe slike na platno. Najlepša bila je u frielištovskoj crkvi iz 1920. Ovih slika je naslikao više, također ja imam jednu za uspomenu, to je bio moj stric Tuome Sičan.

                Također jedan kolar je dobro zarađivao. Znao je napraviti nova kola i popravljati stare kotače, napraviti nova ruda ili tačke.